
Ja sam Ivana Vidović, iz Splita.
Studirala sam filozofiju, sociologiju, marketing i prodaju, ali sam uvijek slikala.
Odrastala sam sa slikama na zidovima, budući da mi je pradjed bio Emanuel Vidović, poznati hrvatski slikar modernist
On i moj djed nakon njega, sakupljali su slike pa sam umjesto plakata koje je većina tinejdžera gledala, ja na zidovima imala naše slike: Joba, Dulčića, Pulitiku, Stančića, Vidovića…
Moj otac i ja dijelili smo ljubav prema Gauguinu, Van Goghu, Chagallu, Toulouse-Lautrecu, Cezanneu … Listali bismo često male knjige o umjetnicima koje smo imali u kući i učio me o različitim stilovima i životima umjetnika.
Odlučila sam kao mlada žena da ne studiram umjetnost, pod utjecajem Kafke, književnika koji nije želio studirati književnost.
Volim nevinost laika koji govori kroz umjetnost.
Nedostatak vještine i autentičnost emocija uvijek su me privlačili.
Već nekoliko godina stvaram digitalnu umjetnost na svom pametnom telefonu pomoću aplikacije zvane ibisPaintX. A ponekad kombiniram crtanje na papiru s digitalnom umjetnošću.
Motivi koje ćete vidjeti na mojim slikama su filozofski. Ono što me zanima je smisao života, ili njegov nedostatak, usamljenost naspram samoće, dobro protiv zla.
Mnogo je boli i patnje pretvorenih u ljepotu i nadu.
Patim od neuralgije trigeminusa, vrlo bolnog stanja koje testira moju otpornost, a utjehu nalazim u slikanju.
Ponekad sam proces znači više od proizvoda.
Nadam se da i proizvod ima svoju vrijednost.
Profesorica filozofije i sociologije
Magistra marketinga i prodaje
Voditeljica projekata koje financira EU
Imala sam izložbu na svom Sveučilištu u Zadru.
Moja digitalna umjetnost korištena je kao ilustracija za zbirku poezije Sastanak u tajnosti pokojne Ivane Burić (sve osim naslovnice).
Napravila sam 2 omota za hc/punk album benda Abergaz Sonyaphobia 1 i Sonyaphobia 2.